Struktura gostiju
STRUKTURA GOSTIJU
Posljednjih smo dana, po već ustaljenom običaju u ovo doba godine, žrtve neukrotive turističke numerologije. Sa svih nas strana zasipaju rekordnim brojkama. Brojevima dolazaka, odlazaka, noćenja, pojedenih obroka, ispijenih boca vode.
Ma koliko se ja naivno nadao da je vrijeme opsesivnog brojenja u turizmu blago počinulo odlaskom Damira Bajsa s ministarskog mjesta, stvarnost me demantira. Bajs je, u svoje vrijeme, vlastito neznanje i nečinjenje pokrivao mudrom šutnjom, zagonetnim osmjehom i brojkama koje govore same za sebe. Svi smo to prihvaćali i bili mu zapravo jako zahvalni što se ni u što ne miješa. Naime, realno je prijetila opasnost velikih razmjera u slučaju da se u nešto krene miješati ili da, po vlastitom nahođenju, krene nešto poduzimati. Bolje je bilo da mirno sjedi, samozadovoljno se smješka i uživa u mirisu lovorika kojeg su mu stekli drugi.
Aktualni ministar se izdaje za turističkog znalca, iako bez dana iskustva u realnom turističkom sektoru. Vjerojatno upravo u tom grmu leži zec agresivne numerologije.
Kad nas zasiplju ukupnim brojevima onda to redovito prati i svojevrsna analiza koja se u javnosti naziva strukturom gostiju. Tada se ukupni brojevi rascjepkaju po zemljama porijekla. Saznamo iz koje nam je zemlje došlo koliko gostiju, koliko je to više ili manje u odnosu na prethodne godine. Struktura gostiju je sve samo nije podatak o državljanstvu i evidencija putnog dokumenta registriranog u policiji ili Turističkoj zajednici. To je puno više od potvrde boravka građanina „x“ na određenoj adresi u određenom periodu za kojeg je platio boravišnu pristojbu
Kada govorimo o strukturi gostiju onda je to izuzetno važan podatak iz kojeg bi se moralo moći puno zaključiti. Taj bi podatak trebao biti jedna od vodilja u svakom planiranju aktivnosti u sljedećoj sezoni.
Činjenice ili igra riječima
Kada je razvijeni kapitalizam jednom davnom skovao izraz realni sektor onda mu je igra riječima bila zadnja, ako i uopće, na pameti.
Realni sektor u turizmu je onaj šljakerski, u izravnom kontaktu s gostima svaki dan. Daleko od laboratorijskih uvjeta igranja brojkama na zaslonima u boji.
Daleko je od igre i zabave. Događa se uglavnom izvan klimatiziranih hotelskih prostora gdje gosti samo prespavaju i nešto pojedu. Ako je više zvjezdica onda vrijeme krate wellnesima i ostalim aktivnostima kojima ih hoteli mame da uopće dođu i izaberu baš taj, a ne neki drugi. Veliki dio posla se odrađuje vani (pomodno bi bilo reći outdoor), na suncu, vjetru kiši, kroz izletničke aktivnosti pomoću kojih se otkriva čari zemlje u kojoj se gost nalazi. Spa ili wellness mogu biti bilo gdje i zapravo je svejedno gdje su. Hotel koji to nudi ima jedan adut na tržištu više od onog koji to nema i to je sve. Konkurencija je ta koja čini da ih je sve više koji takvim sadržajima raspolažu.
Realni sektor je taj koji svakodnevno osluškuje bilo gostiju. Njihove želje, potrebe, htijenja. On je taj od kojeg se očekuje da na njih i odgovori. Istina je da odgovara koliko može. Također je istina da ne može puno više od ovoga što čini, jer ima malo ili nimalo utjecaja na sve ono što se događa oko njega.
Ono što se događa oko njega kreira se uglavnom u laboratorijima gdje se igraju brojkama.
Usprkos činjenici da notorno bolujemo od manjka kvalitetnog hotelskog smještaja, što je naročito izraženo baš u Zadru i da nam dominiraju gosti iz apartmanskog smještaja i mini hostela, uporno se ponašamo kao da tome nije tako.
Laboratorij ili ulica
Bez imalo namjere da ikome zavirujem u lisnicu ili bilo koga podcjenjujem, realni sektor zna kako je avionski i hotelski gost najzahtjevniji. Isto tako, takav je gost i platežno najsposobniji i vrlo često jasnog i rafiniranog ukusa. Bilo o čemu da je riječ. Od svakodnevne potrebe za jelom i pićem tako i kulturnim potrebama. S hranom i pićem smo zaista učinili korak od sedam milja u posljednjih desetak godina. To je učinio upravo realni sektor jer je u njegovoj domeni i mogao je.
Kada je riječ u ovoj drugoj ponudi, a uglavnom se slaže i kreira u laboratoriju, nismo se makli s mjesta. Ma koliko se raznih manifestacija događalo oko nas teško se oteti dojmu kako je glavnina ipak namijenjena nama i domaćoj publici, a ne strancima.
Kada bi se zaista pratila realna struktura gostiju, njihovih želja i potreba onda bi laboratoriji morali usvojiti činjenicu da su glazba, zvuk, pokret, svjetlo ili igra svjetla i sjene univerzalni jezici. Tada se ne bi moglo dogoditi da se najveća prašina u okvirima najrazvikanijeg ljetnog festivala, navodno namijenjenog turistima, digne oko kazališne predstave na hrvatskom jeziku. Prvo, da je to džihadistima toliko zanimljivo, davno bi nešto letjelo u zrak u zemlji domaćina te predstave. Drugo, još važnije. Pokušajte sebe zamisliti u gledalištu kako pratite kazališnu predstavu na jeziku kojeg ne razumijete.
To je toliko očito da bode oči čak i iz ovoga što oni zovu strukturom gostiju.
Blog Oko stola 