Blog Oko stola

Kolumne iz Zadarskog lista i roman Oko stola

Može i bez svjetla


HRT, Radio Zadar, Frekvencije turizma, 12.10.2015.

Autor: Davor Stipanić

I ove nam se godine, baš kao i prošle, ponavlja priča o listopadu, kao boljem za posao turističkog vodiča, negoli je to bio rujan. Ma koliko prethodnog mjeseca još sve vrvjelo gostima koji su nam punili ulice, listopad sa sobom donosi više grupa koje traže usluge vodiča.

Grupe se smjenjuje po čitave dane, a sve one koje su donedavno imale popodnevna razgledanja grada, sada to čine navečer i pod gradskom rasvjetom.

Ono što je također zajedničko prethodnim godinama je i činjenica kako je ponuda događanja izvan klasično turističke sezone gotovo pa nestala. Kako su se zamračile i utihnule improvizirane ljetne pozornice na otvorenom, zamračile su se i utihnule gotovo i sve ostale. Malo je toga što se može ponuditi putnicima na proputovanja kojima večera u restoranu ili hotelu nije dovoljna za ugodan i sadržajan provod.

To je već uobičajeno i na to smo navikli. Mi jesmo, ali gosti nisu. Zapravo samo govori u prilog tvrdnji kako glavninu ljetnih događanja, bez obzira na izdašne doprinose Turističke zajednice, ipak u glavnini radimo sami za sebe. Puno se toga skriva iza paravana ljetnih gostiju i turističke sezone, ali jako malo zapravo i stvarno zbog njih i događa.  To se jako dobro vidi u ovo doba godine. Bez obzira na to što su hotelske i sve ostale rezervacije učinjene mjesecima unaprijed, pa se isto tako mjesecima unaprijed i zna da će ovi gosti doći, za njihovu zabavu i prazne sate slobodnog vremena čini se malo i ništa.

Međutim to nije današnja tema. Zajednički im je lajtmotiv. To je gašenje svjetla. Nisu se ugasila samo svjetla otvorenih ljetnih i ostalih pozornica. Ugasio se i Pozdrav suncu. Instalacija koja nas je, uz Morske orgulje, učinila prepoznatljivom na karti svjetskih atrakcija. Ma koliko se to mnogima baš i ne sviđalo i zvučalo nepravedno u odnosu na našu nemjerljivo vrijednu baštinu, činjenica je kako nas je taj kompleks zaista proslavio. Došao je kao dragulj u izuzetno bogatoj kruni.

 

Lako je prešutjeti

Mnogi se jako čude kad im kažemo da je autocesta koliko blagodat, toliko i nevolja. Od kada postoji autocesta lako je do nas doći. Lakše nego ikada prije. Isto tako, lako nas je i zaobići. Prije nastajanja autoceste put od Plitvica ili Splita do Zadra trajao je preko tri sata. Bili smo nezaobilazna postaja na putu između ta dva odredišta. Grupe su se zadržavale kod nas na ručku i razgledavanju grada.

I dalje smo uglavnom prolazna točka. Samo što nas je sada lakše zaobići nego ikada prije.

Putovanje između te dvije točke, koje smo nekada neizbježno povezivali, sada traje kraće nego je nekada trajala jedna od dvije etape toga puta.

Pred koji dan sam po gradu vodio grupicu prodajnih direktora ozbiljne inozemne firme koja u Zadar, u narednoj godini, donosi ozbiljan posao, uključujući punotarifno slijetanje na naš aerodrom. Od jake kiše smo se sklonili u prvi kafić i čekali da od jake postane slaba. Kako nije popuštala i nikako da postane slaba, po nekako prihvatljivoj smo pošli do orgulja. Ostavile su ih bez riječi. Nikako da pronađu način na koji bi komentirali ono što čuju ili moje tumačenje o tome tko je to i kada učinio, kako zvuk uopće nastaje, što je bio uzor melodiji koju  tamo čujemo.

Kišno vrijeme nas je tjeralo da se negdje ponovno sklonimo. Pozdrav suncu je bio u mraku. Nismo ga vidjeli i nije mi preostalo drugo nego ga jednostavno prešutjeti. Nisam imao snage svoje kolege, profesionalce, tjerati da po kiši i mraku gledaju nešto što u stvari ne mogu vidjeti. Da razumiju što se ne može objasniti ni shvatiti ako se na licu mjesta ne vidi.

 

Prešutio sam

Prešutio sam i preskočio atrakciju koja nas je učinila prepoznatljivom u toj mjeri da mnoge grupe, koje inače ne bi, dolaze u Zadar samo kako bi gosti čuli morske orgulje i, ako je moguće, vidjeli Pozdrav suncu u punom sjaju. Drugo je ionako, u očima glavnine turista samo povijest. Složit ćemo, valjda, oko toga da je na svakom koraku imamo možda i previše. Bez obzira na to koliko se njome inače ponosili.

Ako je tako lako preskočiti ugasli Pozdrav suncu, onda nije nimalo teško ugasiti svjetla sezonskih pozornica, ma kome bile namijenjene. Nije se teško pretvarati kako je sezona prošla i ne činiti ništa u smislu produženja.

Ako je tako lako znak prepoznavanja prepustiti vlastitoj sudbini, onda neka se nitko ne čudi da je čitav Zadar, zahvaljujući blagodati brzine koje pruža autocesta, zaista lako zaobići.

 

Do sljedećeg susreta u „Frekvencijama turizma“, stojte mi dobro.

 

Oglasi

Single Post Navigation

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: