Blog Oko stola

Kolumne iz Zadarskog lista i roman Oko stola

12. Upoznavanje

Upoznavanje

Sa raskršća u blizini zgrade gdje je Maja živjela s roditeljima, čekajući zeleno svjetlo na semaforu, poslao joj je poruku kako stiže za koju minutu.

Dok je tražio slobodno mjesto uz pločnik stigla je njezina poruka kojom ga obavještava da je krenula. Tako da se samo prednjim krajem zaustavio uz rubnik, dok je zadak auta stršao prema kolniku. Nema zla, mislio je, ionako je subota po podne.

Kako nikad, ništa i nikoga nije volio čekati već mu je pogled skretao prema satu kad je ugledao ruku na desnom prozoru. Maja je ulazila sa smješkom na licu. Nije o tome razmišljao na taj način, nije ništa niti pokušavao racionalizirati, ali taj nasmiješeni izraz lica mu se zavukao pod kožu. Kao da je na neki način postajao dio njega. Dio koji mu je sve jače nedostajao kada ga ne bi bilo. Način na koji ga je gledala, to živo lice na kojem se uvijek moglo isčitati što misli i kako se osjeća utjecao je na njega, a da toga nije bio svjestan.

Kad bi razmišljao o nečem drugom, nevezanom, o bilo čemu, počelo bi mu se, u mislima, pokazivati njezino lice s izrazom iz kojeg se lako moglo zaključiti što odobrava, a što ne. Sviđalo mu se što ima svoje mišljenje i svoj stav, godilo mu je što podržava njegove ambicije, ali najviše od svega mu se sviđao izraz njezina lica kada bi ga slušala. Pažljivo, koji put napregnuto, dok bi iznosio neke svoje dvojbe kako o poslovnim odnosima, tako i o onima s roditeljima. Pokazivala je ineteres za sve što je bilo s njim u vezi, ali naročito je posvećivala pažnju upravo odnosima s drugim ljudima. Vrlo je vješto taktizirala i vidio je kako s lakoćom postiže što želi. Ne samo kod njega nego i kod ostalih ljudi s kojima su zajedno dolazili u susret. I začudo, nije mu to smetalo, iako je inače bio osjetljiv i znao i naprasito reagirati kada bi ga netko pokušavao u nešto uvjeriti ili ga u čemu razuvjeriti. Njezino drukčije mišljenje nije smatrao gnjavažom.

Uvijek se brzo kretala i imala je sitne, brze pokrete. Nije bila niska, ali onako krhke građe bila je osoba kojoj su hitre i spretne kretnje pristajale. Tako je u auto više uskočila nego ušla. Nasmijanih očiju i lica brzo ga je cmoknula i, kako on nije dovoljno brzo reagirao, poškakljala pod lijevim pazuhom da ga lakše privuče k sebi. Nije se bunio.

Kad su krenuli pitao je ima li što protiv da se nađu s njegovom rodicom i njezinim dečkom. Kako nije poznavala niti jedno od njih malo se namrgodila, ali nije glasno rekla ništa protiv. Ukratko joj je ispričao najvažnije o Ivani i kako je njenog dečka i on sam tek maloprije prvi put vidio. Nije niti mogao razvezati neku priču jer su s kraja na kraj nevelikog grada stigli za petnaestak minuta. Postavila je samo nekoliko kratkih pitanja i to je bilo to.

Srdačno su se pozdravili i brzo i neformalno upoznali jer je nju ionako zanimalo sve u vezi s njim pa tako i njegovo društvo uopće. Nekolicinu prijatelja je i upoznala, ali ovo je bio prvi susret s nekim od njegove rodbine. Već joj je prije bio rekao kako su veze u njihovoj obitelji s ponekima jake, ali da ni s kim nisu intenzivne u smislu češćeg druženja.

Malo su se ispočetka ispipavali i nitko nije htio započeti neku temu za razgovor dok Marin nije, uvidjevši brzo u čemu je kočnica, spomenuo kako izgleda čuvaju istu tajnu. To je s lakoćom popustilo ventile i brzo su se jezici razvezali. Očito su svi uživali u zajebavanju staraca u zdrav mozak i izrugivanju njihovoj znatiželji. Zadovoljno su se smijali pričajući kako im sve i na koje načine dodaju sijede u glavu i skoro, poput pubertetlija, započeli verbalno natjecanje na temu tko kod kuće ima veće budale.

Atmosfera se vrlo brzo opustila, led je probijen. Nisu, dakle, još niti na pragu neke zaista ozbiljne životne dobi. Još je u njima puno djetinjastog kada su se tako brzo i lako zaigrali. Takvoga što ipak najmanje ovisi o godinama.

Vani je već neko vrijeme bio mrak kada je Ivana predložila: «Što kažete da pođemo na neku pizzu ili tako?»

  • Što ne bi bilo bolje, ako smo za pizzu, da je uzmemo usput i odemo na miru u stan. Biti ćemo komotniji. – predloži Marin.

  • Što se mene tiče super – skoro su u glas rekle Ivana i Maja. Kako se Danijel nije oglasio Ivana je samo podigla obrve kao da pita što on misli.

  • Ja sam suglasan, kako god vi kažete – zabrza ovaj.

  • Odlično. Ja imam broj od «Italiane» u mobitelu – reče Ivana. Ima li tko neki drugi?

  • Marin i ja obično naručimo iz «Mamma mia», ali svejedno. Zna li tko za onu novu, kako se ono zove …

  • Misliš «Fiorino»?

  • E, ta. Jesu li samo u restoranu ili se može nositi vani? Pa da probamo.

  • Ma pusti sad, možemo jedan put poći tamo pa ih i to pitati – Marin će. Ako sad zovemo bila bi za otprilike pola sata.

Tu se uključio Danijel. «A kako bi bilo da naručimo po dvi iz svake od ovih koje znamo. Mi skupimo dvije, vi dvije, pa se nađemo tamo di već idemo. Ti Ivana znaš di je to?

  • Znam, znam. To je dobro. ‘Oćemo tako?

  • Ja sam za. Koju će tko? – upita Marin i već je na ekranu tražio broj kojeg će nazvati čim bude znao što reći.

Naručili su četiri različite. Lako će ih dijeliti kad ih donesu. Olakotna okolnost je bila što je zgrada u kojoj je bio stan imala centralno grijanje pa nije bilo brige oko hladnoće. Jutros je otvorio ventile i uključio grijanje samo ne smije ga zaboraviti zatvoriti prije nego odu.

Ivana nije htjela puno ispitivati pred Majom i kada je ova na kratko otišla, ona upita Marina: «Kada se vi sastajete?»

  • A slabo, jebi ga. To mi najviše smeta.

  • I mislila sam. Jer u tim privatnim školama nastava je uvijek navečer i vikendom. Pa kako onda?

  • Ona je popodne uglavnom slobodna, ako nije na nekoj zamjeni u školi. Onda odmah poslije nastave po podne u školi, trči u ovu privatnu. Kada to nema ja odem s posla nešto ranije i kažem kući da su me zadržali tamo.

  • Aha, a ono ostalo ideš na trening.

  • Baš tako.

  • Što ti to ne ide na živce?

  • Najbolje da ne ide. Ali stara je više toliko dosadna da ću je jedan dan poslati u kurac. Stalno nešto njuška i zapitkuje. Sad je još dovela svoju sestru da me zajebava. Nije joj njezina kćer dosta pa i meni pušta krv.

  • E zbilja, kako Jasna?

  • Kao i svi. Radi ka stoka i pomalo počinje puštati strujama da je nose. Nema više, kaže, snage ratovati na izgubljenim frontovima. Ljetos je imala slobodan dugi vikend i stara joj je usrala svaku sekundu koju je bila doma. Zato ja još ništa ne govorim da se Dragica ne osjeti pozvana ženiti se umjesto mene. Do jutra bi znala o Maji što ni ona sama ne zna.

  • A pričaj mi o tome. Tako je Danijelu, tako je meni. Jeba te, koji put mi se čini da nema na svitu ni zatvora ni ludnice s manje povjerenja i s tako preciznom evidencijom ulazaka i izlazaka. I što god da kažeš uzalud ti je. Kao da su im ugrađeni pogrešni čipovi. Roba s greškom.

Maja je došla i čula samo Ivanine riječi. Sasvim dovoljno da odmah shvati o čemu se govori.

  • Jednoj mojoj kolegici s faksa je stari rekao još prije mature, kako joj neće dati ni prebijene pare ako ode studirati u neki drugi grad. Neće, kao, da mu se vrati doma s drobon do zuba. A ne bi triba biti neki pizdun. Školovan je, plovi, nekakav časnik, do sad je valjda već i barba. I tako se i ona sad zajebava po burzi i zamjenama. A što će drugo. Sociologija i pedagogija. Govnu brat. A mogla je biti pravnica kako je i htjela i do sada bi se sigurno dobro prodala i na dobrom putu da otvori svoj ured ako hoće. Što bi na to rekli?

  • Ja bi’ ga – Ivana će kao iz topa – prvi put kad izađe s broda poslala na test za sidu. Kad se tako razumije u razvrat morao je to negdje i naučiti.

Na to su se svi nasmijali, a kako je Marin poznavao Ivaninu jezičavost i sklonost da brzo podigne ton, pogotovo kad nešto objašnjava, ustao je i rekao kako je vrijeme da krenu po pizze. Kada dođu u stan neka se dere koliko ju je volja.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: