Blog Oko stola

Kolumne iz Zadarskog lista i roman Oko stola

Archive for the tag “povratak”

Evo me opet

 

 

Poštovani čitatelji bloga Oko stola, evo me opet nakon nekog vremena. Pratio sam čitanost, iako nisam dodavao nove tekstove. Evo zašto nisam.

U zaglavlju svih do sad objavljenih tekstova možete vidjeti kako su objavljeni i u tiskanom izdanju Zadarskog lista, određenog datuma. Bili su dio njihove redovite rubrike srijedom, Burza. Moji tekstovi, u dogovoru s urednikom, bili su redovito u turističkom okviru. To je i razumljivo budući da je turizam moje osnovno zanimanje u kojem sam u trideset-i-koju godinu prakse radio gotovo sve. Zadnjih sam se godina skrasio kao turistički vodič. Osoba koja ulazi s gostima na nebrojena mjesta. Od onih uobičajenih poput hotela, restorana, kulturnih ustanova, pa i do onih koje malo tko zamišlja kada je riječ o tom poslu. Postoje mnoge specijalne grupe, ljudi koji na putovanjima osim turističkih imaju i profesionalne interese pa odlaze na mjesta koja odgovaraju upravo ovom potonjem. Profesionalnom. Obišao sam tako razne škverove, tvornice teške industrije, lijekova. Dospio s grupom studenata medicine i do Psihijatrijske bolnice na Ugljanu.

Međutim, to su izuzeci, kurioziteti. Turistički vodiči se ipak uglavnom kreću onuda kamo ide i glavnina turista. Da ne dužim. Kada u neku ustanovu uđete nebrojeno puta, zbližite se s ljudima koji tamo rade. Čujete njihove probleme, otkrijete što ih muči. Upoznate bolje njih, ali i ustanove, firme u kojima rade. Na neki način postajete njihov iako to zapravo niste. To je glavni razlog zašto sam, u vrijeme dogovaranja rubrike, uredniku predložio naziv Pogled izvana.

Tako je to trajalo skoro šest godina. Do listopada ove godine. Zadarski list je zbog krize koja prati sve medije, pogotovo tiskane, odlučio ukinuti glavninu rubrika, pa i onu moju te otkazati suradnju svim vanjskim suradnicima, honorarcima. Među njima i meni. Dijelio sam sudbinu ostalih. Tko želi da mu se ime pojavljuje u novinama može nastaviti pisati besplatno. Neki su pristali. Ja ne.

I to iz više razloga.

Ako je ukinut prilog u kojem se moja rubrika udomaćila nije mi bilo jasno gdje bih nastavio. Osim toga, nikada nisam pisao zato da mi se pojavi ime u novinama, nego zato jer smatram kako imam što reći. Razumljivo da sam svoje tekstove potpisivao punim imenom i prezimenom, budući je to moj načelni stav. Ako nešto imaš za reći, reci to jasno, glasno i javno. Ne skrivaj se iza pseudonima, kratica i nepotpisanih tekstova. Nikada, uostalom, ni javno ni privatno nisam izrekao nešto iza čega ne stojim i o čemu nisam spreman raspravljati. Niti sam iznio teze i prijedloge koje nisam spreman braniti. Makar, uzimao sam i uzimam sebi za pravo birati sugovornike. Izričito ne raspravljam s dokonim pljuvačima ili bilo kim sličnim.

Nadalje, besplatno radim usluge prijateljima i dragim ljudima. Besplatno radim kada me netko ozbiljno zamoli. Ali, usprkos krizi, novine se i dalje, bez obzira na tiražu, prodaju za novac i firme koje tamo oglašavaju za te usluge plaćaju. Vjerujem kako je jednoga i drugoga manje nego je potrebno, ali ipak je i jedno drugo novac. Dakle, nije besplatno.

To mi je još jedan načelni stav. Besplatno samo tamo gdje je mene volja ili postoji jak razlog.

U ovom slučaju je jak razlog onaj s početka teksta. Pišem o turizmu zato jer smatram kako na tu temu i te kako imam što reći. Ne želim zapadati u zamke samohvale i nabrajanje vlastitih uspjeha, ma koliko to u svijetu kojem težimo bila normalna i poželjna pojava, ali u svakom slučaju nemam se čega sramiti. U mojoj je profesionalnoj karijeri daleko više uspjeha nego promašaja. Pogotovo na mjestima putničkog agenta i ponajviše, turističkog vodiča. Nebrojeno je situacija u kojima je brzom reakcijom, pravim postupanjem, pa ponekad i dobrom improvizacijom trebalo pokrivati tuđe pogreške, propuste, nemar i promašaje.

Upravo su mi takve situacije, kao i vlastite greške i krivi koraci, iz čega sam puno naučio, dali sigurnost da kažem za sebe kako imam što za reći na temu turizma.

Trebalo mi je malo vremena da se snađem. Nikada nije lako kada vam netko kaže da dalje može i bez vas. Svatko normalan je svjestan činjenice da nitko nije nezamjenjiv i kako bez njega svijet neće stati. Malo je ružno kada vam to kaže netko drugi, pa to još ima i neke jasne posljedice. Poput gubitka honorara, na primjer, pa ma kolik bio. A nije bio velik ni naročit. Pogotovo kad znate da ste izgradili neko ime i ljudi vas zaustavljaju na ulici da bi vam čestitali. Kad vam priznaju da ste u pravu čak i kolege koje ste stavili na tapet.

Nakon otkaza suradnje uletjele su mi neke privatne obveze koje su mi itekako podigle moral i raspoloženje. Sve to u kontekstu posezonske vreve i velikog posla kojeg je trebalo odraditi na terenu. Nakon svega me shrvala viroza, kao normalna posljedica stresa, napora, rada na vrućini, vjetru, promjenama vremena i naplavima koji nas prate ove jeseni.

U svakom slučaju, vraćam se.

Besplatno, ali na vlastitom blogu. Ovom na kojem ste moj rad pratili i do sada.

Nastavit ću komentirati našu turističku stvarnost. Budući da je Zadarski list lokalna, županijska, novina, to mi je nametalo i određeni okvir. Sada toga više nema. Od okvira ostaje samo onaj turistički. Uz, naravno, napomenu kako i dalje stojim na stanovištu kako je turizam djelatnost široko okrenuta ljudima i kao takav prizma kroz koju se uvijek na neki način prelama čitavo društvo. Ma koliko se profesionalci u turizmu trudili da nam gosti vide samo najbolje od najboljeg. To nije uvijek moguće.

Također, bio sam ograničen i formatom od tri kartice. Ni toga više nema iako će dominirati jer, bojim se da duže od toga malo tko čita. Sljedeće ograničenje je bio ritam od jednog teksta, srijedom. Sad će i to biti malo labavije.

Ostajem također i kod stanovišta kako je turizam jako sličan nogometu. Puno publike, malo igrača. Jedina je razlika što o turizmu i njegovoj sudbini u nas uglavnom odlučuju ljudi iz publike.

U svakom slučaju, evo me natrag. Pratite moj blog i dalje, i najvažnije, javljajte se komentarima.

U svom prvom poslu, onom turističkog vodiča, sam najzadovoljniji kad ostvarim interaktivan odnos s gostima. Kad mi postavljaju pitanja i kad mi je jasno što ih zanima. Isti princip vrijedi i ovdje, bez obzira na činjenicu da nema kontakta oči u oči.

Oglasi

Post Navigation

%d bloggers like this: