Oznake
destinacijski menadžment, garden festival. gosti, hotel pinija, lokalna zjednica, partijaneri, publika, zoniranje
(Objavljeno u tiskanom izdanju Zadarskog lista 30.11.2011.)
Neko se vrijeme u turističkim krugovima šuškalo, a onda je javno jako odjeknula vijest o tome kako Garden festival gubi svoju bazu, hotel Piniju. Raskinuli su (nepotpisali novi) ugovor nakon nekoliko godina suradnje. Imali su dosta pritužbi gostiju i putničkih agencija koje ih dovode, te procijenili kako im je od Gardena više štete nego koristi. Ništa čudno. Raskidali su se i veći ugovori od toga i prekidale se suradnje koje su puno duže trajale.
U ovoj se suradnji radi o dvije vrste gostiju. Jedne poznajem jako dobro, druge ne poznajem uopće.
Ovi drugi, koje ne poznam, su tzv. partijaneri. Osobno nikada u tome nisam sudjelovao, osim onoliko koliko me jednom povukla znatiželja, pa sam malo zavirio kako to izgleda. Nisam povirio u Garden, nego na Zrče, za koje mi kažu da je zabava te vrste. Hvala, neka je, nije za mene.
Prva vrsta, koju jako dobro poznam, su klasični turisti. Ono što je sasvim sigurno je da tim gostima strahovito smeta buka. Ma kakva bila i ma od koga dolazila. To su ljudi željni mira i opuštanja. Bez obzira na to dolaze li odmor s malom djecom, koja ih itekako iscrpe tijekom dana, ili je riječ o ljudima koji dane provode na izletima i obilascima pa ih umori ta aktivnost, relativno rani odlazak na počinak im je zajednička osobina. U hotelima tog tipa uvijek su dobro prolazile jedino tihe večernje svirke koje pomažu opuštanju uz kakvo piće prije spavanja. Prizori ni blizu slični onima s partijanja.
Da se ne bi krivo shvatilo, moram napomenuti kako ovdje (niti inače u ovom slučaju) ne zauzimam ničiju stranu. Dapače, uvažavam objektivne argumente i jedne i druge strane.
Ma koliko bio svjestan činjenice kako klasični gosti zaista žele mir, odmor i opuštanje u klasičnom smislu, itekako sam svjestan toga da postoje i oni drugi. Ne samo da postoje, nego su kao gosti itekako dobrodošli, bez obzira na to kakav osobni ukus imao ja ili bilo tko drugi kada je zabava u pitanju. Moj ukus je samo za mene, pa je tako i njihov samo za njih. Treba biti dobar domaćin i pružiti im priliku da uživaju baš po svome guštu. Kao i ostalima.
Pinija je stručno i profesionalno vođeni hotel. Barata jasnim činjenicama. Garden isto tako. Pri tom nitko niti ne laže. Tisuće gostiju dolaze upravo zbog festivala. Plaćaju smještaj. Pune sjedala niskotarifnih avioprijevoznika. Unajmljuju automobile. Naručuju taksije. Jedu po restoranima. Ne nose sa sobom hranu i ne kuhaju sami. Tema su mnogobrojnih afirmativnih priloga u britanskim medijima. Zadar ima svoje osobno predstavljanje u Velikoj Britaniji samo zbog tog festivala.
Kad se sve ovako postavi i kad ispada da su obje strane podjednako u pravu, postavlja se pitanje kako i zašto dolazi do problema i razlaza. Pa zbog nas.
Ne zbog mene ili zbog tebe, poštovani čitaoče, nego zbog onih koji su godinama primali i primaju plaću da bi brojili. Brojili su i brojili. Toliko gostiju došlo, toliko pošlo. Čak su i u toj aktivnosti bili dosljedni sebi. Blesavi.
Na zapadnim su granicama brojili koliko je automobila ušlo u Hrvatsku, ali na istočnima nisu brojili koliko ih je izišlo. Po našim turističkim magovima ispada kako je Hrvatska tranzitna zemlja samo dilerima droge. Tako nas naime zovu u policijskim izvješćima nakon velikih zapljena. Kad je turizam u pitanju, svatko tko je na zapadnim graničnim prijelazima ušao u zemlju nema nikakvih drugih planova osim utaboriti se privremeno u nekom primorskom odredištu. Ma baš.
Usprkos pojedinim, usamljenim vapajima da se gostima ne viri u takujine, Bajsovi i ini brojači, kamarila, nisu se na to osvrtali. Bili su prezauzeti brojenjem da bi se istovremeno bavili onim zbog čega zapravo postoje.
Oni zapravo postoje da bi se bavili djelatnostima koje se zovu nacionalna strategija, zatim strategija turističkog razvoja. U sklopu tih djelatnosti trebali bi se baviti destinacijskim menadžmentom i zoniranjem.
Destinacijski menadžment svakom pojedinom turističkom odredištu unaprijed određuje krvnu sliku. Svaka se lokalna zajednica, u sklopu nacionalne razvojne strategije, u skladu sa svojim obilježjima, određuje kakav turizam i što zapravo želi. Kad se to jednom obavi, dolazi red na zoniranje. Određuje se gdje se što gradi i radi. Da su se bajsoliki magovi bavili time do ovog skandala i ove frke nikada ne bi došlo. Ali što je tu je. Oni su se zadovoljili pozitivnom ocjenom u najjednostavnijim matematičkim operacijama.
Kada je pokretač Garden festivala, birao mjesto na kojem će se skrasiti, na raspolaganju mu je bila kugla zemljina. Mogao je zatvoriti oči, zavrtjeti globus ili raširiti kartu svijeta, pa uprijeti prstom. Možda je i učinio baš tako, ne znam, ali skrasio se baš u Zadru. Ovdje je i pokrenuo festival koji nam je donio više pozitivnog publiciteta nego bi ikad mogla bilo koja, makar i basnoslovno plaćena, reklama.
Da je stručni dio posla državnih službi bio obavljen kvalitetno i na vrijeme, Festival bi imao svoje mjesto. Ono na kojem ne bi smetao nikome. Upravo onako kako nikom normalnom ne smeta Zrče. Onakvo je kakvo je. Nikome se ne nameće. Tamo ne mora nitko ako to osobno ne želi. Ima jasni legitimitet, zna se za koga je i kakvu vrstu zabave pruža. Podočnjake od neprospavanih noći imaju samo oni koji nisu ni došli spavati. Došli su partijati, pa neka im bude. Nitko prisilno ne partija uz njih, u plaćenom krevetu.
Ovako, uzelo se što se moglo. Kad se pokazalo da izbor nije bio baš najbolji svi su se suočili s poraznom činjenicom da nema alternative. Ako nije tamo, ispada da u Zadru i oko njega, nema gdje biti. Upravo to je najgore od svega.
Nikakvog velikog zla nema u tome da se poslovni partneri raziđu. Razilaze se i bračni partneri sa zajedničkom djecom, a da se ne bi poslovni. Nastavljaju dalje, svatko svojim putem, pa što bude. U ovom je slučaju na pomolu veliki gubitak.
Hotel Pinija, jedan od rijetkih koji zaista nosi svoju kategorizaciju, dobio je nezasluženi negativni publicitet zahvaljujući površnim tumačenjima. Za vjerovati je da mu to neće pretjerano naškoditi jer jasno štiti interes glavnine svojih gostiju.
Garden festival će, budući da ima sigurnu publiku, naći svoje mjesto negdje drugdje.
Pravi gubitnici su Zadar i Hrvatska. Hrvatska zato jer je ovo tek početak plaćanja visoke cijene površnosti i diletantizma koji, poput usuda, prate turizam. Njegovo odvijanje i razvoj. Zadar zato jer Garden festival ima svoju publiku koja će za njim, a ne za Gradom.
