Oznake
inspekcija, lijenost, nadležni, nemar, oglušiti se, prekršitelj, prijava, ugroza, vodiči
(Objavljeno u tiskanom izdanju Zadarskog lista 01.02.2012.)
Propao je još jedan pokušaj turističkih vodiča Zadra da animiraju inspekciju i ostale nadležne službe oko vrućeg krumpira zvanog neovlašteni turistički vodiči na djelu. Pokušaj je propao iz sasvim prozaičnog i učestalog razloga. Nitko od nadležnih se nije odazvao na pozive.
Još jednom su ignorirali svoje sugrađane koji kruh zarađuju ističući i objašnjavajući lijepe strane Lijepe naše i svog Zadra gostima iz čitavog svijeta. Po svemu, ništa novo niti do sad neviđeno.
Sastanak vodiča je ipak održan iako gotovo bez ikakvog stvarnog značaja. Pobudio je nešto malo medijske pažnje. Ista je trajala koliko i novine. Jedan dan. Vodiči su se međusobno informirali, razmjenjivali iskustva, istresali bijes i nervozu radi još jednog propalog pokušaja da u državnim službama pronađu saveznika.
Koliko pratim sve oko sebe, a pratim, jer je informiranost jedan od glavnih aduta svakog turističkog vodiča, malo koja djelatnost ne proziva inspekcijske službe da suzbiju ilegalni rad. Apeli se čuju sa svih strana. Redovito dominira argument kako je nemoguće opstajati plaćajući sve moguće obveze i namete dok ti nelojalna konkurencija ispred nosa dampingom otima posao i ruši tržište.
Glasno se bune svi koji rade propisanim načinom, mediji bruje. Potrošene su tone papira, hektolitri tinte, beskrajne radijske i televizijske minute. Jedino prozvani uporno šute i miruju. Kutre negdje u kakvim skupim državnim sobama ne osjećajući podražaje niti reagirajući.
Na rečenom se sastanku zaista svašta čulo. Čulo se kako mi ne prijavljujemo dovoljno prekršitelja. To se odmah vrlo žučno i burno demantiralo. Inspekcijske službe bi, ako ne bacaju prijave u smeće, morale imati pune registratore prijava na koje nikada nisu reagirali. Prijave su upućivane i sa službenih adresa. Onih Grada i Turističke zajednice. Pa čak i naš Gradonačelnik ovih dana javno vapi kako se inspekcijske službe na sve oglušuju i ponašaju kao država u državi.
Pripremajući ovaj tekst pristupio sam na web stranice Državnog inspektorata. Tamo, uz jasnu ogradu kako ne reagiraju na anonimne prijave, stoji i on line obrazac za prijavu prekršitelja.
On od podnositelja prijave traži ime, prezime, ulicu, mjesto, e mail, telefon i GSM.
Za subjekt prijave treba upisati ime, ulicu, mjesto i OIB.
Treba priložiti skenirane dokaze i navode se ekstenzije prihvatljivih elektroničkih privitaka.
Potom slijedi prostor u kojeg se upisuju detalji prijave.
E, pa ovako. Ilegalni turistički vodiči se puno i brzo kreću. Baš poput legalnih. Nije ih lako uloviti. Čitav turizam, a pogotovo transfersko izletnički dio, po svemu spada u dinamične poslove. Bez obzira na legalnost, svi koji se time bave svakodnevno prevaljuju desetke i stotine kilometara. Ilegalni vodič ne čeka u mjestu dok se tromi, trapavi i lijeni inspektorat pokrene iz udobnosti državnih soba.
Budući da je u velikom broju riječ o strancima, nemoguće je saznati njihova imena, prezimena i adrese. Postojanje OIB-a u njihovim zemljama će nam ostati tajna koju se ne žurimo otkriti. Kao ni možebitni način na koji bi naša inspekcija koristila njihove OIB-ove, ako uopće postoje i kad bi ih i dobili.
Što se tiče elektroničkih privitaka, čak i kad bi se služili najsuvremenijom opremom i slali slike sa svojih mobitela na inspektorske, brzina kojom oni reagiraju garantira ilegalnom vodiču ne samo miran odlazak iz Zadra, nego i povratak kući. Ma gdje bila.
Dakle, draga Inspekcijo, ako nisam preslobodan, smatrajte ovo prijavom prekršitelja. Moje podatke znate. Kontrolirali ste me pred koju godinu.
Mjesto prekršaja je prvenstveno zadarska povijesna jezgra, ali i čitava županija. Kako Zadar, tako i Nin, Pag, nacionalni parkovi i parkovi prirode.
Prekršitelji su turistički vodiči bez značke koja im daje ovlasti za obavljanje tog posla u Zadru i Zadarskoj županiji. Bez položenih Zakonom propisanih ispita, potrošenog novca za iste i velikog truda koji je potreban da bi se steklo potrebno iskustvo za kvalitetno obavljanje.
Kao metodu, ako opet nisam preslobodan, predlažem busiju na Forumu ili oko njega. Najprije zato jer svaki svat tamo mora doći. Ako ne dođe, neće ni učiniti puno štete. Osim toga, siguran sam kako barem jednom tjedno, nakon što se dani produže i proljepšaju, tamo negdje oko Foruma popijete kavu. Ako ni zbog čega drugoga, onda iz tog razloga, busija ne bi trebala baš teško pasti. Nitko ne traži da sjedite na vjetru ili, ne daj bože, pokisnete. To su naši uvjeti rada pa bi mogli biti ljubomorni ako nam otmete prerogative.
U prilog ovoj prijavi ću navesti, relativno svježi, primjer iz vlastite prakse. Poput mnogih kolega, uzeo sam malo vlast u svoje ruke, pa tjeram ilegalne vodiča kad god ih vidim. Skrenem pažnju na službenu značku i jasno kažem kako su u nedozvoljenoj raboti. To radimo zato jer smo ih siti. Jednostavno, netko mora.
Jesenas sam vodio grupu Australaca. Divno listopadsko vrijeme, grad pun domaćih i stranih. Ispred Katedrale sam nakratko prekinuo svoje vodstvo i najurio ilegalca koji se čak nije niti trudio biti neprimjetan. Čitav je prizor bio najneugodniji meni samome.
Ipak, nisam očekivao ono što je uslijedilo. Pljesak moje grupe. Puno razumijevanje za postupak. Groze se crnog tržišta. Zatražili su moju posjetnicu. Po povratku kući su mi poslali e mail u kojem se još jednom zahvaljuju za usluge u Zadru i ponovno podršku na protjerivanju ilegalca.
Ilegalni rad je teška ugroza svake ekonomije i svakog tržišta. Nema zemlje na svijetu koja se ne bori protiv toga. Osim, izgleda, Hrvatske. Ovom me prilikom zbilja ne zanima koliko su ukupno prijava inspektori podnijeli. Koliko kazni razrezali. Ono što mi bode oči je činjenica kako mnogi, s druge strane svijeta, dolaze u Zadar sa sviješću kako će proći nekažnjeni. U Šibeniku, Korčuli, Dubrovniku ili Istri će se malo koji ohrabriti. Zato u Zadru harače bez ikakvog zazora. I tako već godinama.
Ilegalaca je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Uvijek će se netko provući i iskliznuti iz ruku zakona. Baš kao što nema tako dobro čuvane draguljarnice, banke ili muzeja u kojeg netko neće uspjeti provaliti i opljačkati ih. Pitanje je samo je li jedna pljačka dnevno ili jedna u sto godina.
Turizam je jedan od vitalnih djelatnosti u nas. Opstanak zemlje ovisi u velikoj mjeri o uspjehu turizma. Istovremeno, Hrvatska je još uvijek zemlja koja tek stječe afirmaciju. Kad je jednom u potpunosti stekne, trebat će je održati i zadržati.
Niti jedno se neće postići tako da se turiste, koji su uvijek potencijalni „drugi, treći put“ gosti, vodi naokolo s knjižicom ili ispisom internetskih stranica u ruci. Slaba će nam biti afirmacija ako svatko može o nama laprdati što god hoće i pri tom biti u ulozi službene osobe.
Zato neka ovo bude poput službene prijave prekršitelja, iako im nisam saznao imena, prezimena, adrese stanovanja, državljanstvo i OIB. Inspekcijske službe osiguravaju radne uvjete i primaju plaću iz Državnog proračuna. Malo ga koja djelatnost puni tako efikasno kao turizam. Red bi bio pružiti nam ruku u nastojanju da zaštitimo svoje profesionalno dostojanstvo. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što nikad ne predstavljamo samo sebe.
